Ove ribe nema na delu Dunava koji protiče kroz našu zemlju, međutim pre izgradnje Đerdapske brane moruna se često hvatala na Dunavu. Ona je poznata i pod imenom beluga i evropska jesetra, a latinski naziv morene jeste Huso huso. Spada u grabljivice i može narasti do neverovatnih dimenzija.
Najveću je slavu stekla na osnovu jajašaca od kojih se dobija kavijar, a to je i razlog zašto se veoma mnogo lovila. Krajem dvadesetog veka je razvijen sistem gde se jajašca izmuzu iz ženke koja je spremna za mrest bez ugrožavanja njenog života. Pre toga je svaka riba morala biti ubijena da bi se došlo do ikre.
Najveća slatkovodna riba
Moruna se nalazi u porodici riba koje se nazivaju štitonoše zbog specifičnih zadebljanja na koži koje se prostiru u pet redova duž tela ribe. One imaju skelet od hrskavice, a po telu im se nalaze spomenuta pločasta zadebljanja koje delimično vrše ulogu krljušti. Njeno telo je je manje vretenasta i više zbijena nego druge njoj srodne vrste riba.
Mogu narasti veoma velike, kao najveći primerak koji se priznaje da je tačan jeste od 1571kg koji su ribari uhvatili u delti Volge. Pored veličine je i njen životni vek veoma dug, prema nekim navodima može živeti duže od 100 godina. Oko ovih podataka treba biti veoma oprezan, jer ljudskoj mašti nema granice.
Grabljivica se hrani na dnu, sa školjkama, rakovima puževima i kad su veće sa manjim ribicama.Takav način ishrane je omogućen jer se usta nalaze sa donje strane glave, a ispred njih se nalaze četri brčića koji na sebi imaju veći broj resa. Sama glava ima oblik kao da ide u špic što je odlika i ostalih vrsta jesetri. Prilikom boravka u moru primećeno je da krupniji primerci se hrane uglavnom ribama i da borave u srednjim slojevima vode.

Na osnovu toga što može narasti do neverovatnih dimenzija ima dosta neverovatnih priča o tome da hvata barske ptice ili mladuce foka. Karakteristično je da su ženke iste starosti koje su se hranile na istom mestu za 20% teže od mužjaka i to je jedina razlika između mužjaka i ženki.
Poznato je da moruna riba ima kvalitetno i cenjeno meso, ali naviše se sa njom povezuje kavijar koji se dobija od njenih jaja. One se radi polaganja jaja upućuju uzvodno po rekama i to putovanje može da bude u dužini od više stotina kilometara. Razlog za tako dug put jeste što više voli da mrest obavi na delu reke gde je dno pokriveno kamenom.
Zbog takvog načina života se smatra anadromnom. To je stručan naziv za ribe koji deo života provedu u moru, a radi parenja i mresta ulaze u slatkovodne tokove.
Gde je sada ima
Ovo je riba koja se može naći u Kaspiskom jezeru, a ima je i u Crnom moru kao i Azovskom moru. Moruna se takođe može naći u delu istočnoga Sredozemnog mora. Kada krene da se mresti i u svim rekama koje imaju sliv prema ovim morima.
Veoma je ugrožena vrsta jer se masovno izlovljavana zbog svoje ikre, a dodatno su štetu nanele hidrocentrale koje su podignute na većem broju reka. Tako da sad možemo reći da riba moruna ide uzvodno samo do prve hidrocentrale kad krene rekom radi mresta. Na taj način joj je presečen put da ne može stići do delova reka sa kamenitim dnom.
Povremeno se poneki primerak provuče i bude ulovljen uzvodno od Đerdapa, ali je to retkost. A nekada je bila prisutna kako u Dunavu tako i u rekama koje se u njega ulivaju. Veliki komadi su se lovili na Dravi i na reci Savi sve do Zagreba.
Mlađ koja se izleže u rekama može da pređe i do 20 kilometara tokom jednog dana kada krene prema moru. U zavisnoti koliko je udaljeno bilo mrestilište mlade morune koje stižu do mora mogu biti dužine od 6cm do 11cm.
Neizvesna budućnost
Teško je predviteti kakva je budućnost moruna riba, to je svakako jedna velika nepoznanica. Populacija je pored hidrocentrala ugrožena i zbog slabije konrole poslednje decenije dvadesetog veka. usled raspada SSSR-a na manje države nestala je stroga konrola što je dovelo do preteranog izlova.
Dugo im treba i da postanu polno zrele, mužjaci sa 11 godina a ženke sa 15 godina. To je karakteristika koja nikako ne ide na ruku kada se radi na veštačkom razmnožavanju.
Spada u visoko ugrožene vrste i zaštićena je. Rusi su razvili tehnologiju za veštačko razmnožavanje, ali je to komplikovan proces pošto je u pitanju riba koja deo svog životas provede u moru a deo u slatkoj vodi. takođe dodatno situaciju oko razmožavanja ovih riba komplikuje i to što se ženke ne mreste svake godine, nego između dva mrešćenja prave pauzu od 4 do 8 godina.