U vodama na našim prostorima se nalazi tri vrste koje žive oduvek, ali se pojavljuju i vrste koje dolaze sa drugih kontinenata. Dve su vrste rakova zakonom kod nas stavljene pod stalnu zaštitu od lova: rečni rak i potočni rak (kamenjar). Na žalost kod nas se malo pažnje posvećuje praćenju stanja populacije, pa deluje da su mere o zaštiti donete preventivno a ne na osnovu stanja na terenu.

Ovo sve na terenu može delovati pomalo zbunjujuće jer su ljudi upoznati da u slatkim vodama Dunavskog sliva žive rakovi i podela bi išla po principu da ako je ulovi na nekoj reki onda je rečni, ako je iz bare tad je barski rak, a kad je iz nekog potoka tad se radi o potočnom raku. Međutim da bi se precizno odredilo o kojoj vrsti raka je reč treba pregledati kako izgleda rostrum (deo glave kod usta)

Sa naučne strane broj rakova u našim vodama je značajno veći, jer imaju i dve vrste rakova koje su stigle sa drugih kontinenata.. Međutim na terenu se uglavnom primećuju veliki primerci, pa se o njima i najviše priča. Postoji priča da rakovi mogu da opstanu samo u vodama koje su čiste od hemiskog zagađenja, ali za vrste koje se tek pojavljuju ima najava da su mnogo otpornije.

Domaće vrste rakova

U ovu grupu spadaju autohtone vrste rakova, one koje su prisutne oduvek, rečni rak (Astacus Astacus), rak potočni (Austropotamobius torrentium) i barski rak (Astacus leptodactylus). Tačno razlikovanje vrsta u pitanju se najpreciznije može odraditi po obliku rostruma.

Još jedna vrsta koja se često spominje je belonogi rak (Austropotamobius pallipes) međutim iako slatkovodna vrsta on se ne nalazi u Dunavskom slivu već samo u Jadranskom, pa je tako prisutan u Hrvatskoj i Crnoj Gori. Za ovu vrstu se povremeno pogrešno koristi latinski naziv Astacus pallipes.

Rečni rak je jedan od dve zakonom zaštićene vrste u Srbiji. Ova vrsta ima jaka klješta (štipaljke, a sa donje strane tela je crvenkaste boje. Ova vrsta se može u literaturi naći pod nazivima Evropski ili plemeniti rak. Obično su dužene između 8 i 10 cm, dok u vodama koje im u potpunosti odgovaraju mužjak može narasti do 16 cm, a ženka do 12 cm.

rečni rak mužjak
izvor - wikipedia.org

Polno postaju zreli nakon treće godine života, hrana im je biljnog i životinjskog porekla. Prirodni neprijatelji su im štuke, smuđevi, somovi, bizamski pacovi i vidre. Novo pridošle vrste su proširile bolest koja je piznata kao kuga rakova (Aphanomyces astaci) koja je bila pogubna za veliku većinu lokalnih vrsta rakova pa je i rečni rak pretrpio velike gubitke.

Potočni rak je često spominjan i kao kamenjar. Ovo je druga vrsta koja je zaštićena trajnim lovostajem u Srbiji. Naraste manje od rečnoga i dostižu do 10 cm, mužjaci imaju duža (krupnija) klešta od ženki. Uglavnom se nalazi u bržim vodotocima, potocima, mada može da se nađe u rekama i jezerima.

Kopa skloništa u obali, a koristi i prirodne zaklone kao što su panjevi ili veće kamenje, pa odatle potiče lokalni naziv rak kamenjar. Hrane se hranom biljnog porekla i beskičmenjacima. Predatori kojima je potočni rak hrana su uglavnom ribe dok su mlađi, a zabeleženi su primeri da lisica i medved hvataju veće primerke, mada je to samo povremeno.

Barski rak - ova vrsta se povremeno može naći pod nazivima Dunavski ili uskoškari rak, to bi bili neki lokalni nazivi. Može da naraste dosta velik, ali se uglavnom nalaze odrasli veličine oko 15 cm.

Dosta su mirni i više im odgovaraju vodotoci koji mirniji ili imaju sporiji protok kao što su bare, jezera i kanali. Veoma je zanimljivo da je barski rak invazivna vrsta u Južnoafričkoj republici.

Došljaci iz inostranstva

Među rečnim rakovima, kao uostalom i svim životinjskim i biljnim vrstana imamo vrste koje su stigle sa drugih kontinenata. Za sada su u vodama Srbije potvrđene samo dve strane vrste rakova, ali u nekim zemljama u okruženju ima ih još te se može očekivati i da one postepeno pristignu u našu zemlju.

Kineski rak (Eriocheir sinensis) je karakterističan jer se razlikuje od uobičajnih jer je u pitanju zapravo kraba. Oklop je prečnika oko 8 cm kod odraslih primeraka, ali je upuna čirina sa nogama još tolika. Karakteristično je da na klještima ovih rakova se nalaze područja sa dlačicama.

Američki bodljobradi rak (Orconectes limosus) je najviše zaslužan za širenje gljivce  Aphanomyces astaci koja je prouzrokovala račiju kugu u Evropi. To je ozbiljno ugrozilo populacije domaćih rakova u nekim oblastima, dok samom bodljobradom raku nimalo ne smeta. Na potiljku ima prugu - liniju tamnosmeđe do crvene boje.

Još nisu potvrđene sledeće vrste, ali se one mogu primetiti u okolnim zemljama a to su: Signalni rak (Pacifastacus leniusculus), Rak sa crvenim klještima (Cherax quadricarinatu), Luizijanski rak ( Procambarus clarkil). Ove vrste još nisu primećene kod nas, ali postoje informacije o njihovoj prisutnosti u neki zemljama u našem okruženju

Nemojte slobodno prenositi rakove u druge vode, potrebno je prvo da se odradi provera njihovog zdravstvenog stanja. Takođe se ne preporučuje puštanje rakova koji se drže kao kućni ljubimci u prirodu, jer se tako može napraviti nenadohnadiva šteta. Rečni rak i potočni rak se nalaze na spisku strogo zaštićenih životinskih vrsta i za njih važi trajni lovostaj. Međutim kao što se može videti u skorije vreme možemo očekivati i nove vrste rakova u rekama kod nas.

Sportski ribolov, lov i sve aktivnosti u prirodi